COVID-19 I VAKCINE: ŠTA SE MENJA SA VARIJANTAMA VIRUSA? INTERVJU SA DR FRANČOM

Od početka pandemije identifikovano je više varijanti virusa Sars-CoV-2, za koji znamo da je uzročnik bolesti poznate kao Covid-19. Od početka kampanje vakcinacije jedno od najčešćih pitanja je ono koje se odnosi upravo na efikasnost vakcina na mutacije virusa, u svetlu činjenice da  danas, i u Evropi i kod nas, većina novih slučajeva se vezuje za jednu od varijanti, englesku. Da bismo pojasnili o čemu je reč, intervjuisali smo dr Fausta Franču, epidemiologa, medicinskog direktora Hirurškog dijagnostičkog centra Dyadea.

 

ŠTA SU VARIJANTE (ILI MUTACIJE) VIRUSA?

Pre nego što razmotrimo varijante virusa Sars-CoV-2, vratićemo se korak unazad i pokušati da bolje razumemo kako dolazi do mutacije. Važno je podsetiti da svi virusi mutiraju: konkretno, RNK virusi, poput koronavirusa, podležu stalnom razvoju svog genoma. Ovo se dešava jer tokom njihove replikacije – odnosno kada se razmnožavaju – može doći do grešaka.

sanjeri/gettyimages.it

„Sam virus može da automatski ispravi ili ne ispravi kod. U ovom drugom slučaju, reprodukovani virus je sličan prethodnom, ali nije identičan“, objašnjava dr Franča. „Posle toga se odvija neka vrsta prirodne selekcije: ako je varijanta povoljnija za preživljavanje virusa, na primer, ako je zaraznija, tada će ona imati prednost. Dakle, reč je o gotovo darvinističkom razvoju“.



    Prijavite se na naš newsletter

    Još jedno važno pojašnjenje se odnosi na činjenicu da nijedan virus nema interes da ubije organizam koji ga ugosti. Za ove oblike života, koji se mogu reprodukovati samo u drugim ćelijama (onima koje pripadaju domaćinu), maksimalni nivo evolucije dostiže se kada su sposobni da parazitiraju u organizmu, a da ga ne ubiju. „Neki virusi, poput herpesa, ostaju u nama godinama ili ceo život. Virus koji je maksimalno evoluirao nas ne ubija, već živi mirno i tiho na naš račun. Suprotno tome, oni koji su agresivniji i izazivaju smrtonosne ishode mogli bi da nestanu, jer nisu u stanju da se promene do te mere da dosegnu nivo koji je neophodan za suživot“.

    VARIJANTE VIRUSA SARS-COV-2

    Naš sagovornik podseća da sposobnost mutacije nije ista za sve viruse: u slučaju virusa gripa, na primer, mutacije imaju takvu učestalost da je vakcina korišćena prethodne godine često neefikasna. „Međutim, na našu sreću, sposobnost mutacije virusa Sars-CoV-2 nije izrazito visoka. Već je bilo mutacija od početka pandemije, ali pre nego što su se proširile one koje su danas najčešće, logično je zaključiti da nijedna, jednostavno rečeno, nije bila „bolja od ostalih“, sa stanovišta virusa”.

    Većina slučajeva Covida-19 registrovanih u Evropi poslednjih meseci uzrokovana je engleskom varijantom (koja je klasifikovana pod oznakom B. 1.1.7). Zatim imamo brazilsku varijantu (oznaka B.1.1.248) i južnoafričku (oznaka N501Y), koje, međutim, manje poznajemo, jer još uvek nisu bile predmet detaljnih i kompletnih studija. I ono što je najnovije, čini se da se u poslednje vreme širi i  indijska varijanta (oznaka B.1.671) koja je za sada identifikovana u vrlo malo slučajeva u nekim italijanskim regionima.

    VARIJANTE I COVID-19: ŠTA SE MENJA?

    Elementi koje treba razmotriti kada govorimo o varijantama virusa, u osnovi su povezani sa dva aspekta. Pre svega, prenosivost: reč je o mutacijama zahvaljujući kojima se virus brže širi, kako među populacijom, tako i u organizmu u koji prodre. „Engleska varijanta je, u stvari, vrlo zarazna i ne štedi mlađu populaciju, što je važna razlika u poređenju sa situacijom iz prošle godine“. Budući da se prenosi sa večom učestalošću, broj infekcija je veći, a samim tim i broj teških slučajeva.

    digicomphoto/gettyimages.it

    VARIJANTE I VAKCINE: ŠTA TREBA DA ZNAMO

    Prisustvo mutacija je takođe važno u pogledu kampanje vakcinacije. „Varijante su u stanju da „probiju“ vakcinu (to jest, vakcina na njima možda neće biti efikasna), ali samo delimično: verovatno i ne postoji potpuna zaštita od bolesti, već samo od najtežih posledica. Za sada smo videli da se čini da je engleska varijanta virusa dobro “obuzdana”. O tome još uvek malo znamo, međutim, sve je to predmet proučavanja. Imamo potpuno nove vakcine i ne znamo da odredimo sa preciznošću ni trajanje imuniteta, ni antitela onih koji su bili zaraženi virusom i preležali bolest. U fazi smo praćenja“, podseća dr Franča.

    Takođe se mora uzeti u obzir da je RNK vakcine, poput one koja je razvijena protiv virusa Sars-CoV-2, lako „prilagoditi“ varijantama: „dobijanje nove vakcine koja takođe nudi zaštitu protiv mutiranog virusa nije dug proces pa iz tog razloga možemo da imamo poverenja”.

    ZNAČAJ KAMPANJE VAKCINACIJE

    Pojava varijanti je statistička situacija: kako podseća epidemiolog, „što se virus više prenosi i umnožava, to se povećava rizik od grešaka u repliciranju njegovog genoma. Ako možemo da održavamo određeni broj zaraženih, onda za virus postaje sve teže da stvara varijante. Brzina kampanje vakcinacije nam takođe omogućava veću kontrolu nad varijantama: iz tog razloga moramo da izbegnemo nespornu proliferaciju (umnožavanje) virusa Sars-CoV-2. Potrebno je da se imunitet stada postigne što je pre moguće: u Italiji govorimo o julu, što je dobra perspektiva“.

    Ridofranz/gettyimages.it

    KAKO SE PRATE VARIJANTE VIRUSA?

    Držanje pod kontrolom mutacija virusa je neophodno da bi se obuzdalo njegovo širenje i razumelo koje radnje treba preduzeti. U Italiji Ministarstvo zdravlja poziva na tipizaciju virusnih oblika koji se nalaze u molekularnim brisevima sa genetske tačke gledišta, kroz određene kampanje ili prenošenjem podataka o svakom uzorku. „Dakle, tako se upoznajemo sa varijantama koje najviše cirkulišu u svakom trenutku. Na primer, znamo da je varijanta iz Vuhana verovatno stigla kod nas već modifikovana na genetskom nivou, verovatno u Nemačkoj“.

    Naš sagovornik naglašava da smo danas, na žalost, suočeni sa bolešću koja je van svih poznatih obrazaca. „Matematičke prognoze nisu uspele, jer modeli rasta u periodu mart-april 2020. nisu uporedivi sa onima iz 2021. godine. Engleska varijanta je zaraznija i takođe zaražava mlađe ljude, za koje je ranije izgledalo da su manje izloženi. Ovo je promenilo situaciju: kampanja vakcinacije kreirana je u odnosu na način prenosa prošlog proleća, a na isti način svi smo mislili da će na jesen 2020. bolest biti manje agresivna. Nismo predvideli povratak virusa koji se desio. Umesto toga, predviđali smo da će biti reči samo o klasterima koji bi mogli da utiču na jednu opštinu ili četvrt, a ne na eksploziju bolesti na globalnom nivou kao na samom početku. Osim toga, treba naglasiti da su drugi i treći talas bili gori od prvog, jer je naš način života bio drugačiji”, zaključuje dr Franča, „zaključavanje proleća 2020. je bilo veoma teško i zadržalo je većinu ljudi kod kuće, možemo čak da kažemo da u neke delove zemlje bolest nikada nije stigla. Međutim, poslednjih meseci ljudi su se mnogo više kretali širom Italije“.

    Zbog toga se varijante virusa Sars-CoV-2 proučavaju širom sveta, posebno da bi se utvrdila efikasnost vakcina koje su već razvijene i koje je deo svetske populacije već primio na te nove varijante. Situacija se, međutim, stalno menja i nije moguće biti apsolutno siguran po tom pitanju.

     

    Izvor:

    https://blogunisalute.it/varianti-covid/